Gesetzliche Krankenversicherung (zakonsko zdravstveno osiguranje), kao dio socijalnog osiguranja, obavezno je za većinu zaposlenih osoba. Članstvom u jednom od Krankenkassen (kuće zdravstvenog osiguranja) mjesečno plaćaš svotu za zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj njege, koje kao zaposleno lice dijelom plaćaš ti a drugim dijelom tvoj poslodavac. Ti dobijaš karticu zdravstvenog osiguranja, a kuća zdravstvenog osiguranja preuzima troškove tvog medicinskog tretmana. Međutim, u međuvremenu se posebni tretmani pogotovo kod zubara nadoplaćuju.

Uz zakonsko zdravstveno osiguranje postoji i privatni model osiguranja. Zaposlenima s mjesečnim bruto prihodom od 4.800 eura pa naviše, državnim službenicima, samozaposlenima i studentima stoji privatno zdravstveno osiguranje na raspolaganju. Plaćanje ovog osiguranja ovisi o izabranoj tarifi, a skuplje je od zakonskog zdravstvenog osiguranja. No, za to se dobiju bolje usluge.

U slučaju podnosioca zahtjeva za azil se pri takozvanom prvom pregledu najprije ustanovljava, boluju li od neke prenosive bolesti. Akutna oboljenja i bolovi se odmah tretiraju. Podnosioci zahtjeva za azil tek nakon 15 mjeseci dobijaju jednako pravo na medicinsku njegu kao i zakonski osigurani. Tada dobijaju i elektronsku karticu zdravstvenog osiguranja. Oni za usluge zdravstvenog osiguranja plaćaju jedan do dva posto od svoje socijalne pomoći i taj novac ide u kuće zdravstvenog osiguranja.